Likovna umjetnost i more od davnina idu zajedno. Najstariji poznati prikaz broda urezan je u stijenu u Azerbejdžanu pred oko 14 tisuća godina, a brodovi su plovili i po egipatskim papirusima, grčkim vazama, rimskim reljefima, i srednjevjekovnim tapiserijama. Pravi procvat “pomorska umjetnost” doživljava u 17 vijeku u Nizozemskoj i Engleskoj što ne treba čuditi jer su u to doba te dvije zemlje bile ne samo zemlje sa bogatom likovnom produkcijom nego i pomorske velesile. Marine Art je termin koji se odnosi na prikaze samog mora dok Maritime Art osim mora prikazuje i neku ljudsku djelatnost ili prisutnost na moru
Tek od kraja protekle godine Split, grad koji voli isticati svoje veze sa morem i pomorstvom, može reći da ima likovnu galeriju u kojoj su konačno dostojno zastupljeni more, brodovi i mornari. U stalnom postavu Sveučilišne galerije “Vasko Lipovac” izloženo je sedamdesetak djela slikara i kipara čije djelo karakteriziraju sakralni i erotski motivi, kao i prizori iz svijeta sportaša i mornara.
Radovi sa pomorskim motivima izloženi u novoj galeriji donose u Split ne samo atmosferu mora nego i dušu Lipovčeve rodne Boke u kojoj se i danas, od svih mjesta na istočnoj obali Jadrana, najviše osjeća duga i bogata pomorska tradicija i u kojoj se, baš kao i u umjetnikovim djelima, spajaju pomorsko i erotsko te pomorsko i sakralno.
Širom svijeta nailazimo na crkve posvećene zaštitnicima mornara ali nijedna nije tako nedjeljivo spojena sa morem i brodovima kao crkva Gospe od Škrpjela pred kapetanskim Perastom. Ne samo što je to crkva sa najvećom kolekcijom srebrenih zavjetnih ploča sa pomorskim motivima kojima su se bokeljski mornari zahvaljivali na pomoći u olujama i pomorskim bitkama, nego su i u njene temelje doslovno ugradjivani brodovi. Sazidana je na umjetnom otočiću nastalom tako što su Bokelji potapali svoje stare jedrenjake i na njih nasipali kamenje ne bi li napravili otok na kom će kasnije podići crkvu posvećenu svojoj zaštitnici.
Lipovčevim pomorskim opusom plove i stari i noviji brodovi.
Ruši se jederenjak niz planine valova pritisnut prijetećim tijestom oblaka ili se vapor provlači kroz tjesnac Verige. I ne možemo a da na tom jedrenjaku ne vidimo Ivu Visina kako na briku “Splendid” oplovljava svijet ili Matiju Zmajevića kog je pomorske vještine ispitivao sam ruski car Petar Veliki, da bi mu odmah nakon ispita ponudio da sam izabere brod kojim želi zapovijedati. Isto tako ne možemo a da u Lipovčevom vaporu ne vidimo mitski parobrod Rex na kog “svi se ovdje od djetinjstva spremaju na ukrcanje”. A i oni, ili bolje rečeno one, koji se ne ukrcaju, i ostanu na kopnu, u mislima plove sa svojim najdražima. I o tome govore zavjetni darovi Gospi od Škrpjela. Ponajviše ikona izvezena, ne samo koncem i zlatnim nitima nego i kosom vezilje. Dvadeset i pet godina ju je vezla vjerujući da tako čuva svoga muža koji tuče debela mora. U početku ju je koristila za smedje tonove, a kako je vrijeme prolazilo i žena sijedila, kosa joj je koristila za sive motive.
I kad nisu na brodu, kad su na kopnu, Vaskovi mornari nisu daleko od broda: ili u rukama drže njegovu maketu, ili zagrljeni sa djevojkom u muzeju gledaju sliku broda, a ne napuštaju ni oni njega ni on njih, ni kad su u ljubavnom zanosu. Zastavicama okićen brod kao da čeka mornara da obavi svoje na kopnu pa da mu se vrati da zajedno isplove na debelo more. Debelo more kojeg, od svih djela maritime art-a što sam ih vidio, najbolje dočarava Vaskova skulptura u kojoj se mali crveni brod-klin zabio u ogroman plavi balvan-more. I gdje ne znamo da li će brod uspjeti u svojoj nakani da rastvori more pred sobom ili će se more stisnuti, zdrobiti i progutati klin.
Otvaranjem Sveučilišne galerije, Split se ne samo, makar djelomično, odužuje autoru kom je bio dom i inspiracija podjednako kao i njegova Boka, nego i svojim gradjanima omogućuje da vide i druga Lipovčeva djela koja su često, poput legendarnih “Biciklista”, bila više izlagana po svijetu nego li u gradu u kom su nastala.
A sebi vraća dio svoje pomorske duše.
Vanja Valtrović